vijesti iz nutrine
kolibra
Blog
utorak, prosinac 29, 2009


Nešto je moje / još uvijek ondje / i ti ga čuvaš

(Vera Vujović, U rasplinutom, čekaš me)

 
nešto je moje još uvijek ondje
i ti ga čuvaš
ne daš mu da zaspe
da utone
 
šapućeš mu redovito i obrezuješ
viškove, hraniš 2 x tjedno tekućom
dohranom
kao amater orhideje po naputku
 
kao damir moj fikus benjamin
ostavljen u beogradu ’91.
kad sam se na vrat-nanos
spremala za bavariju
 
ne možeš biljku živog stvora
ostaviti tek tako ili
baciti u kantu
 
nešto je moje još uvijek ondje
i ti ga čuvaš, žuriš
k njemu s večeri
kao žuđenome domu što svijetli
u nevjerojatnoj daljini
 
pitaš se o nemogućem i
promatraš svaki dan kao
rubikovu kocku bez boja
kojoj bi rado utisnuo pečat
ili oznaku u rubinskocrvenom
i kobaltnom
 
riječ crno-bijelo pišeš
plavom i sivom i svi ti se
čude
 
chiaro-scuro isto rišeš
crvenom i lila
kao da ti se sve
pobrkalo
ili kao da bi trebalo
postaviti neku dijagnozu
 
nešto je moje još uvijek ondje
i ti ga ljubomorno čuvaš
od patine
od pogleda
 
u tom je mojem
i tvoje
zapretano
 
možda će van
ako se vratim
 
 
 
 
 
kolibra @ 12:26 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare